Matko Brajša Rašan

Matko Brajša Rašan, skladatelj, zborovođa i melograf, rodio se u Pićnu, 11. prosinca 1859., od oca Franje i majke Katarine Šumberac-Šote. U rodnom je mjestu pohađao pučku školu, gimnaziju je završio u Pazinu, a u Beču je studirao pravo. Prve glazbene poduke primio je u Pazinu, ali kao samouk glazbenik, Brajša je najviše naučio u Beču. Vrativši se u Istru, radio je kao odvjetnički pripravnik, a zatim kao općinski službenik u mnogim istarskim mjestima, gdje osniva i vodi pjevačke zborove. Kao aktivni sudionik Hrvatskog narodnog preporoda u Istri i oduševljeni borac za hrvatsku Istru, morao je 1923. napustiti rodnu grudu. Nastanio se u Karlovcu, a kasnije u Zagrebu, gdje je i umro 6. rujna 1934.ff

Matko Brajša Rašan

Pridjevak Rašan uzima si po rijeci Raši, iz ljubavi prema rodnome kraju. Na poticaj hrvatskog etnomuzikologa Franje Kuhača počeo je zapisivati istarske narodne napjeve, od kojih je dio harmonizirao za muški i mješoviti zbor te ih objavio 1910. u zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre. Zauzimao se za slavensku liturgiju u Istri, pa je sastavio i objavio Spomenicu, koja je upućena papi. Među njegovim skladbama, u kojima prevladava domoljublje i religioznost, ističu se budnice, crkvene skladbe, koračnice i himne, a najpoznatija je Krasna zemljo, Istro mila, svečana pjesma nastala 1912., čiji tekst potpisuje dr. Ivan Cukon, a koja je 2002. postala himnom Istarske županije.

Krasna zemljo, Istro mila

Na sprovodu su članovi pjevačkog zbora Istra kojim je dirigirao Slavko Zlatić, prvi put otpjevali njegovu posljednju skladbu Mažurano moja, koju je potpuno slijep diktirao svojoj kćerki Jelki. Zlatić je tada rekao: “Njegova muzika nije muzika salona, muzika za ‘šijore’, nego muzika naroda, muzika isključivo za narod.”

Dopisnica na kojoj je prvi put tiskana istarska himna