preskoči na sadržaj

Umjetnička škola Matka Brajše Rašana

 

 

MATKO BRAJŠA RAŠAN skladatelj, zborovođa i sakupljač istarskih narodnih napjeva, rođen je u Pićnu, 11. prosinca 1859. godine. Otac mu se zvao Franjo, a majka Katarina Šumberac-Šote. Iz ljubavi prema rodnom kraju uzima si pridjevak Rašan, po rijeci Raši (Brajšin brat Klemente, s druge strane, promijenio je prezime Brajša u Rovis). U rodnom je mjestu pohađao pučku školu, gimnaziju je završio u Pazinu, a u Beču je studirao pravo (studij prava nije završio). Prve glazbene poduke primio je u Pazinu od franjevaca Julija Brunnera i Fridolina Stökla, ali kao samouk glazbenik, Brajša je naviše naučio u Beču. Tu postaje članom Slavjanskoga pjevačkog društva i dirigentom akademskog društva Zvonimir. Naša slavna operna pjevačica Milka Trnina čula je Brajšu na jednom koncertu u Beču i bila je toliko oduševljena njegovim glasom da ga je uspjela nagovoriti na studij glazbe u Zagrebu. Međutim, iako je položio prijemni ispit, roditelji njegove zaručnice Marije Žitnik, rekli su da je za glumca neće dati. I tako je Brajša zbog ljubavi prema svojoj zaručnici odustao od glazbenog školovanja. Vrativši se u Istru, radio je kao advokatski pripravnik, a kasnije i općinski činovnik odn. tajnik, u mnogim advokatskim i bilježničkim kancelarijama u Buzetu, Puli, Podgradu, Rijeci, Žminju, Buzetu, Voloskom i Pazinu. U tim mjestima također osniva i vodi pjevačke zborove koji su svojim djelovanjem označavali i prenosili snažna kulturna i nacionalna obilježja Istre onog vremena. Kao aktivni učesnik Hrvatskog narodnog preporoda u Istri i oduševljeni borac za hrvatsku Istru, morao je 1923. godine napustiti rodnu grudu. U Istru se nikad više nije vratio. Nastanio se u Karlovcu, a kasnije u Zagrebu, najprije u Savskoj, a zatim u Novoj Vesi br. 10, gdje je umro u noći 6. rujna 1934. godine. 
Na sprovodu su članovi pjevačkog zbora Istra kojim je dirigirao Slavko Zlatić, prvi puta otpjevali njegovu posljednju skladbu Mažurano moja, koju je potpuno slijep diktirao svojoj kćerki Jelki. Zlatić je na sprovodu rekao:
"Njegova muzika nije muzika salona, muzika za 'šijore', nego muzika naroda, muzika isključivo za narod."



Matko Brajša Rašan je već u mladosti prepoznao i upijao svu ljepotu i specifičnost istarskog glazbenog folklora u kojem je podjednako tražio inspiraciju za svoje skladbe, kao i za publicistička i melografska djela. Već u VI. razredu gimnazije sklada svoju prvu skladbu Mlada sam Istrijanka, na patriotski tekst Antuna Kalca, a 1893.g. objavljuje svoju prvu zbirku pjesama Popievke za četiri mužka grla. Početkom dvadesetog stoljeća Vladimir Bersa (brat skladatelja Blagoje Bersa), prikupljao je narodne napjeve srednje Dalmacije, a Brajša, među prvima, istarske narodne napjeve za zbornik austrijske vlade Das Volkslied in Oesterreich. No, niti Bersini dalmatinski napjevi, niti Brajšini istarski napjevi nisu nikad objavljeni u tom zborniku. Brajša je objavio dio tih napjeva 1910.g. u Puli pod naslovom Hrvatske narodne popijevke iz Istre, svjetske i crkvene, za muški i mješoviti zbor (50 harmonizacija istarskih narodnih pjesama). U predgovoru te zbirke Brajša je napisao:
"Kad ti Ivo i Mare po narodnom zapjevaju, tad vidiš pravu sliku naroda u raznim trenucima njegova života. Razna čuvstva, razne misli i razne čini naroda nižu se valovito pred tvojim očima. Sad je narod blažen, sad se zgraža, sad se srdi, sad se bori, sada plače, sad se smije, sada kori, sada moli..." 
Nakladnik Josip Krmpotić koji je Brajši pomogao 1910.g. izdati ovu zbirku u predgovoru je između ostalog napisao: 
"...Odlučio sam se ipak evo izdati 'Hrvatske narodne pjesme' s razloga, da se prvo odužim onoj grudi zemlje, u kojoj sam našao moju drugu postojbinu, a drugo da dokažem, da možemo i mi, tiskari u Istri, natjecati se za muzikalne poslove, koje dosada većinom izvršavahu tudja poduzeća."



Brajša je zaslužan za očuvanje istarske folklorne glazbene baštine, ali se zalagao i za slavensku liturgiju u Istri zbog čega je i napisao Spomenicu, upućenu rimskom papi. Osim Spomenice, napisao je i filološko-povijesnu raspravu: Značenje nekojih starodavnih imena, filološko-matematičku raspravu: Značenje brojčanih naziva i znakova,
članak u Vijencu iz 1896.g. br. 32: Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme,
znanstveni rad: Josip Tartini, istarski virtuoz na guslama. Za Pregled povijesti hrvatske muzike Božidara Širole, Brajša je napisao biografske podatke o dvojici istarskih glazbenika, Hugi Tomičiću i Josipu Mandiću, te nekoliko članaka o Tinjanu.
Brajša je bio propagator muzike, pokretač mnogih inicijativa, organizator koncertnih priredbi, zborova i tamburaških orkestra. Biskup Juraj Dobrila prepoznao je Brajšu kao dobrog organizatora, pjevača i časnog čovjeka iz naroda, pa ga je pokušao nagovoriti na svećenički poziv. Međutim, Brajša se nije osjećao pozvanim i spremnim za svećenika te je jednom prilikom rekao Dobrili:
"Bolje je biti dobar građanin i narodnjak, nego jedan slabiji svećenik."
Kao vrstan bariton znao je nastupati na koncertnim podijima širom Istre, a u Šumberu je svake godine na vjerski blagdan 5. kolovoza pjevao u crkvi Majke Božje od Drena. Zanimljivo je da je, kao čovjek iz naroda, bio i inicijator, i realizator naprednog vinogradarstva, podrumarstva i pčelarstva u Istri.



Među njegovim skladbama u kojima prevladava domoljublje, religioznost i patriotizam, ističu se budnice, crkvene skladbe, koračnice i himne, a najpoznatija je Krasna zemljo, Istro mila, svečana pjesma nastala 1912. godine kao Himna Družbe Sv. Ćirila i Metoda za Istru, čiji tekst potpisuje dr. Ivan Cukon (1868.-1928.). Prema izjavi Enrica Depiera iz Tinjana, Krasnu zemlju (odn. Himnu Družbe Sv. Ćirila i Metoda za Istru) su među prvima (uz Brajšinu devetogodišnju kćerku Jelku) izveli godinu dana ranije u Tinjanu Nina (Antica) i Anton Defar. Naime, Brajša je volio čuti mišljenje prijatelja o svojim skladbama, te je prigodom osnivanja tamburaškog društva u Tinjanu 1911.g. pokazao Krasnu zemlju obitelji Defar, glazbeniku i slikaru Saši Šantelu i tinjanskom župniku Križmanu. Tom prilikom su mladi tinjanski glazbenici prvi puta izveli Krasnu zemlju, u prvoj verziji pisanu za solo glas uz klavirsku pratnju. Godine 1914. dr. Ivan Cukon izdao je u vlastitoj nakladi prigodnu dopisnicu na kojoj je vjerojatno prvi puta tiskana istarska himna. Dopisnica je tiskana u Puli u više tisuća primjeraka, a Brajša je osobno adresirao primjerak tinjanskom župniku Križmanu 23. svibnja 1914. godine. Skladba Krasna zemljo, Istro mila stekla je svoju popularnost među istarskim pukom i zahvaljujući ovoj dopisnici. Ta se dopisnica nalazi u privatnoj zbirci Enrika Depiera u Tinjanu. Skupština Istarske županije, na svojoj je sjednici, održanoj 23. rujna 2002. godine donijela odluku kojom se utvrđuje pjesma Krasna zemljo, Istro mila kao HIMNA ISTARSKE ŽUPANIJE. Međutim, Brajša je istarskom himnom smatrao skladbu Predobri Bože koju je napisao u Buzetu 1890. godine na tekst Antuna Kalca.



Ivan Matetić Ronjgov, prijatelj i suradnik Matka Brajše Rašana napisao je 1935.g. u časopisu Sv. Cecilija, sv.1, o Brajši sljedeće:
"Komponirao je neprestance - do posljednjeg daha. I uvijek iz jedne te iste pobude: iz ljubavi do one nesretne zemlje u kojoj se je rodio i radio za probuđenje narodne svijesti...Za Istru je živio i izgarao u pravom smislu riječi - do kraja. Sablasno uzvišeni trenutci bili su za mene, kad sam znao doći k njemu, pa kad sam mu zasvirao na klaviru njegovu veličanstvenu 'Predobri Bože' a on je - starac slijepac - zapjevao gromkim baritonsko-tenorskim grlom ... Redovito je to začinio sočnim suzama za svojom nikad zaboravljenom Istrom."
"I sada, ajte mile i drage moje pjesme u svijet, omekšajte srca i raspirujte plam ljubavi i sloge, plam sućuti, pravednosti i spasa."
Matko Brajša Rašan
(iz predgovora zbirke pjesama)



Najpoznatije skladbe:
Predobri Bože, Himna Družbe Sv. Ćirila i Metoda (Krasna zemljo, Istro mila), Oče naš, Mažurano moja, Ave Maria, Hrvatska majko, Istri, Domovini, Spinčić - Mandić - Laginja, Pazin gradu, Plomin je lepi grad, Sunce shaja, zatim čitav niz obrada narodnih pjesama i dvije objavljene zbirke:
1893. Popievke za četiri mužka grla
1910. Hrvatske narodne popijevke iz Istre, svjetske i crkvene, za muški i mješoviti zbor
Brajša je 1933.g. pripremio novu zbirku pjesama, međutim zbirka nije objavljena
Kulturno prosvjetno ustanova Ivan Matetić Ronjgov u Ronjgima objavila je 1985.g. zbirku njegovih skladbi pod naslovom Krasna zemljo, Istro mila. Zbirku su sastavili Marija Riman i Dušan Prašelj.


Marijano Atanasković

 
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
 
 > Matko Brajša Rašan  > Život i djelo
CMS za škole logo
Umjetnička škola Matka Brajše Rašana / Aldo Negri 11, HR-52220 Labin / us-mbrasana.skole.hr / ured@us-mbrasana.skole.hr
preskoči na navigaciju